Astra Enjoy 1.6 115 KS

Četvrtak.
Upoznavanje.
Potrošnja u prvih 3 dana vožnje po Zagrebu iznosila je 11.2 l/100km.

Ono što se iz potrošnje može već u prvih tri dana vidjeti je da auto troši neznatno manje (oko 11.5 l/100km) od turbo ekvivalenta kojega smo imali ranije priliku isprobati (varijanta sa 180 KS). Drugi novinari su na Astri 1.6T 180KS imali ukupni prosjek oko 10.5L u što je zasigurno bila uračunata i vanjska vožnja, no imajući na umu samo gradsku vožnju auto se ne ističe potrošnjom prilagođenom svojim konjima. Vjerujem da gore navedena turbo Astra troši slično, po gradu. Samo za usporedbu, moja Corsa OPC sa 1.6T 192KS motorom i ponešto manje kila troši u sličnom režimu rada po Zagrebu oko 12L.

Raspravu o potrošnji nastaviti ću nakon test drive-a izvan Zagreba u dva režima: međugradske ceste, te autoput.

Kada smo kod autoputa, auto u petoj brzini na 4000 ima ugodnu putnu rezonanciju iz auspuha koja s jedne strane daje osjećaj da se vozite brže od 150kmh, a s druge strane daje osjećaj da su motoru zbilja mogli pridružiti i šestu brzinu. (Ima ju 1.3 dizel sa 90KS)

Oprema na autu je Enjoy, no unatoč tome ima dosta dodatne opreme koja zaista život čini ugodnijim. Započnimo od poslijednjeg primjera: Jutros je temperatura prilikom kretanja na posao bila nula celzijevaca, zbog čega mi je prva želja nakon pokretanja motora bila uključiti odmrzavanje stražnjeg stakla, pogotovo zato jer sam parkirao na nos pa sam moao s parkirališta izaći na rikverc, no međutim Astra me je preduhitrila u mojoj nakani i sama uključila odmrzavanje stakla. Dan je započeo s osmjehom na licu. :-) Dodajmo tome sličan scenarij u ponedjeljak nakon preuzimanja automobila kada mi se je u traku ispred mene ubacilo staro vozilo, vrlo upitnog prolaska na ekotestu (blago rečeno). U takvim situacijama moja instinktivna reakcija je uključiti recirkulaciju zraka unutar kabine no, pogađate, Astra me je preduhitrila i u tome te sama aktivirala recirkulaciju zraka. Zaista fantastična funkcionalnost, za koju sam uvjeren da je postojala i u Astrama H no ja osobno nisam vidio niti jedan takav primjerak u hrvatskoj.

Dodajmo toj opremi obične, ali grijane, siceve, dvozonsku potpuno automatiziranu klimu, sveprisutni tempomat i malo bolji radio (CDC400), te 17 palčane aluminijske kotače dolazimo do krasnog primjerka obiteljskog vozila.

Šalu na stranu, auto je opremljen i FlexRide podvozjem i danas vrlo popularnom Sport tipkom koja na pritisak ukrućuje amortizere poboljšavajući time vozne osobine i držanje u zavojima, te ukrućuje servo volan i skraćuje efikasan dio hoda papučice gasa. U prijevodu, daje dojam brže reakcije na gas što u stvarnom životu zaista tako i radi jer se ljudski mozak lako navikne na nešto lijeniju i linearniju papučicu gasa pa se pritiskom na tipku sve drastično mijenja.

Uz Sport tipku FlexRide se isporučuje i s Tour tipkom. Ovo je novost, koja Vam omogućuje ne samo lagano okretanje volanom već i iznimno mekano podešenje amortizera, dušu dalo za naše gradske prometnice. Vjerujte mi na riječ kada Vam kažem da se 90% vremena vozim u Tour načinu rada amortizera. Nakon OPC-a, ovo je milina za bubrege. Podsjećam, jedina stvar koja Vas u tim opuštenim trenucima odvaja od Sportske vožnje je nježan pritisak na Sport tipku koja uz sve promjene voznih karakteristika još i mijenja osvjetljenje table s instrumentima iz bijele u agresivno crvenu boju. Jedini element koji nažalost nedostaje jesu konji, kojih u ovom modelu mrvicu nedostaje ali nemojmo zaboraviti da sam u Astru sjeo iz dosta bržega prometala s kojim se je puno lakše prebacivati iz trake u traku kroz grad laganim pritiskom na papučicu gasa stoga su moji dojmovi prvih dana subjektivniji nego pod kraj teksta. Kod ove Astre nažalost lagani pritisak na papučicu gasa mijenja jedino zvuk iz motora.

Petak.
Nakon što se čovjek navikne na dobre stvari, nije lako prihvatiti kada Vam netko nešto oduzme, pa ću tako morati s jedne strane pohvaliti prilično precizan mjenjač, budući da drugi novinari inače imaju naviku pogrditi Opelove mjenjače. Uz to i vrlo ugodnu ručicu mjenjača, što oku što dlanu, no ono na što sam se navikao, a što mi je dakle oduzeto jest sinhron rikverca. Naime, ova getriba prilikom ubacivanja u rikverc voli “zakrčati” ako vozilo niste u potpunosti zaustavili. No stvarno nije u redu od mene da tražim dlaku u jajetu, zar ne? :-) U večernjim satima sam uočio još jednu zanimljivost. Kada startamo Astru J, ključ ne treba držati u krajnjoj poziciji da bi anlaser radio svoj posao već je dovoljno samo trznuti ključem, a auto će odraditi anlasiranje koliko mu treba da se motor pokrene. Zgodno.

Subota.
Jutro je. Dan je rođen da nas vodi na put. Kamo? To samo moja punica zna. :-) Dok ja ručam ekipa sprema stvari u gepek da po završetku klope možemo čim prije krenuti. Kako bi se stvari objeručke čim ljepše složile u gepek, ključ od auta se odlaže uz stvari… Klik! …Kada smo se konačno namjerili krenuti uslijedilo je pitanje: Kod koga je ključ od auta? Hm. u gepeku je. A gepek je … zaključan :( Auto se je sam zaključao jer nitko nije otvorio nijedna putnička vrata. Fantastično! :) Sada vidim koje su prednosti keyless entry-a u vozilo (Astra H, Zafira B)! Opel ovaj sustav svakako mora vratiti u Astru, bez pogovora. U večernjim smo satima dobili i željno isčekivani rezervni ključ.

Nedjelja.
Putovanje, pokušaj drugi.
Na putu prema Varaždinu iskušavajući tempomat na staroj cesti sam prvo mislio da nešto nije u redu s njim, no u povratku sam shvatio da blago dotičem kuplung nogom čiji je senzor hiper osjetljiv. Za korištenje tempomata obavezno je nogu nasloniti na odmorište lijevo od kuplunga. Uz petero putnika u vozilu, Astra je po staroj cesti za Varaždin prosječno trošila oko 6.5 l/100km, a dok je u povratku jednako natovarena trošila oko 9 litara u prosjeku, vozeći se uglavnom oko 160km/h.

Ponedjeljak.
Blaga kišica me je natjerala da se priviknem na nove komande brisača što mi se je u konačnici i svidjelo. Na dosadašnjim Opelima se je interval brisača određenim načinom korištenja ručice programirao, a u novoj se Astri samo rotira prsten oko ručice na poziciju željene brzine. Jednostavno i praktično. Dodajmo tome i potpuno automatski način rada uz pomoć senzora za kišu i privikavanje je minimalno.

Zaključno.
Ovaj tipičan hrvatski obiteljski auto nudi vrlo iskoristiv prtljažnik u kombinaciji s praktičnom podnicom, više nego dovoljno prostranom i dobro opremljenom unutrašnošću, no osobno nisam impresioniran potrošnjom za što je djelomično zaslužna težina vozila od 1395 kg. Ako uz potrošnju spomenemo i punu cijenu testiranoga vozila koja iznosi 143.470 kn dolazimo do zaključka kako je klasa Astre pomalo krenula izlaziti iz kategorije hrvatskog prosjeka, no zaista valja imati na umu da je testirani model imao dosta doplata na serijsku opremu. Moje mišljenje je da ovakav auto, ukoliko se kupi bez flex-ride opcije, alarma, te sa 16 inčnim aluminijskim kotačima daje jako dobru vrijednost za novac te da s njom nećete lako pogriješiti.

U nastavku popis dodatne opreme testiranoga modela.
• Automatski klima uređaj, dvozonski
• CD-radio (MP3, 7 zvučnika, grafički info ekran)
• Putno računalo
• Središnje zaključavanje daljinskim upravljačem
• Električni podizači prednjih i zadnjih stakala
• Električno pokretana vanjska ogledala, grijana (elek. preklapanje)
• Kožni upravljač s komandama audio sustava
• Flex-Ride prilagodljivi ovjes s 3 programa rada
• Prednji i bočni zračni jastuci za vozača i suvozača
• Grijana prednja sjedala
• Centralni naslon za ruke na zadnjoj klupi
• ABS sustav, ESP sustav
• Tempomat
• Senzor za kišu
• Dnevna svjetla
• Svjetla za maglu sprijeda
• Aluminijski naplatci 17″
• Metalik boja
• Alarm